Zubcanike.imaju ritmicke pokrete. Tamna braon.
Stampa papire...uvek isti pokreti bezbrizno...
Momak u blizini, stoji tako, proverava rukom.
Masina radi sasvim non-stop.
To he bila pisaca masina, gledao sam je zacudenim ocima. Bio sam ocaran, tim duhom...
Jedne mracne veceri u blizini radnje.
Pisaca masina radi kao bezbrizni snob.
Gledao sam, ali s druge strane oci mi gledaju
Okolo zabrinuto...
Ljudi koji me vide mogu pomisliti da su ludi za mnom...
Konacno, sam otisao...
Poput vecnih ritmickih glasova...moze li se pretvoriti
U cobeka?
Moze li to biti cudo? Ako mi se dovoljno svida...
Odlazio sam tamo skoro svaki dan.
Bio sam sve vise vezan zato...moj duh se polako
Okrenuo ka masini...
Jednog dana u sumrak, momak u parku,
Gledao me zlim ocima, poput otisao sam, bol u meni.
Moze li se pretvoriti u coveka? Ako mu dam
Svoju dusu...nisam bio tamo mnogo dana...
Nisam mogao.
Ali masina mi je Jos uvek u mozgu...
Konacno sam odlucio da ga ponovo vidim.
Oko studia bila je velika gradevinska parcela.
Smece, stvari koje vise ne rade...moj Boje! Tamo....
Masina!...nema sanse, ne....
Tako tiho, staticno...neko ga je slomik, ili...
Prirodno, je pokvaren, ne znam...onda sam to shvatio
Bio sam, siromasan romanticar.
Ali to je stvarno, on nikada ne laze.
Kao da sam, na trenutak video pokret.
Nekoliko kapi nad njim, da li place?
Boje moj, mogu li to vratiti svojom molitvom?
Posle nekoliko minuta
Kisa se ubrzala...
Ostavio sam ga beznadezno.
No comments:
Post a Comment